RANI HRCAK Gyromitra esculenta Pers. ex Fr.
Rani hrcak je dugo vremena smatran jestivom gljivom, medutim, nakon drasti0nih trovanja koja su se desila u Cehoslovackoj postao je predmet mnogih istrazivanja. Prema zadnjim podacima rani hrcak sadrzi otrovan kemijski spoj nazvan gyromitrin, koji se kuhanjem i susenjem djelomice oslobada (razara). Upravo tu i lezi opasnost, jer neoslobodene kolicine gyromitrina mogu izazvati najteza trovanja. Rani hrcak se moze zamijeniti golemom mozdanicom (Gyromitra gigas /Krombh./Cooke) cije su uporabne karakteristike slicne ranom hrcku. Klobuk ranog hrcka je smed i nepravilno vijugav, po izgledu neodoljivo podsjeca na vijugavu povrsinu mozga. Do strucka je vrlo nepravilno prira5ten ili krpasto izbocen. Unutralnja strana je nepravilno komorasto-4uplja i bjelkaste boje. Moze narasti od 3 – 7 cm visoko i toliko siroko. Strucak je blijed ili ruzicast, cesto postrance stisnut ili izbrazdan. Najprije je spuzvasto ispunjen, ali se ubrzo nepravilno prosuplji; moze narasti od 3 – 6 cm visoko i 1,5 – 3 cm debelo. Meso strucka je bjelkasto, dok je u klobuku ruzicasto-nahukano, mirise ugodno, okus nije osobit ali je prijatan. Raste u proljece po hladnijim predjelima crnogoricnih puma, uz Sumske putove i rubove suma. Znakovi trovanja koje izaziva rani hrcak javljaju se prilicno kasno, odnosno od 3 – 6 sati nakon jela, a ocituju se najprije u vidu probavnih smetnji, povracanju, festokom proljevu i ostecenju jetre. Nakon izvjesnog vremena pojavljuje se krv u mokraci, i na kraju moze nastupiti smrt.