VELIKA GNOJISTARKA Coprinus comatus
U rodu Coprinus postoji mnogo vrsta od kojih se, pored velike gnojistarke, moze jesti jajasta gnojistarka (Coprinus atramentarius (Bull. ex Fr. /Fries) kao i blistava gnoji5tarka (Coprinus micaceus /Bull. ex Fr./ Fries). Medutim, mora se voditi racuna da se prije jela i za vrijeme jela ne smiju piti alkoholna pica, jer postoji mogucnost pojave koprinskog sindroma trovanja. Za razliku od spomenutih vrsta, s velikom gnojistarkom u tom smislu nema problema i posve je sigurno da po kvaliteti spada u najvisi razred. Kao i ostale gljive iz ovog roda, tako se i velika gnojistarka vrlo brzo kvari, odnosno, pretvara u kapajucu crnu masu. Zbog toga se mora vrlo brzo iskoristiti ili obariti i tako pohraniti u duboko zamrzavanje. Klobuk naraste poput valjka 3 – 10 cm visoko. Kasnije se malo rasiri pa pa svom izgledu podsjeca na izduzeno zvono. U osnovi je bijel, a prema rubu s crvenkastim daskom povrsina je cupavo-cehava s Ijepljivom smedastom kapicom na vrhu. Listici su bijeli, vrlo gusti, mekani i na oba kraja uzi. Od ruba pocinju crvenjeti, zatim smediti, a na kraju pocrne i pretvaraju se u crnu kapajucu tekucinu. Strucak naraste od 10 – 15 cm visoko, nosi slobodan vjencic koji brzo opadne, iznutra je cjevasto-supalj. a izvana bijel i manje-vise svilenasto vlaknast. Raste od ranog proljeca do kraja jeseni pojedinacno ili busenasto na plodnoj zemlji po vlaznim svijetlim sumama. uz putove, po vrtovima i grabama. Velika gnojistarka je najukusnija pecena ili pohana. medutim i pirjana ili pripremljena u raznim umacima je takoder odlicna. Zbog dugih zvonolikih klobuka vrlo je podesna za punjenje s raznim mesnim i biljnim nadjevom. Naravno da se moze koristiti i za juhe te mijesanje s drugim gljivama. Velika gnojistarka nije osobito podesna za kiseljenje, a za susenje uopce ne odgovara. medutim. za dobivanje ekstrakta nema joj premca.